Kontakt:

 adresa:   Ul.Slobode br.20
 81 000 Podgorica

 tel/ fax: +382 20 230-624 - kancelarija
            +382 20 230-625 - arhiva

 mail: vdtcg@tuzilastvo.me

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
  | istorijat  nadležnost  | organizacija |državni tužioci |

 

ISTORIJAT TUŽILAŠTVA

Tužilačka organizacija u Crnoj Gori kroz svoju istoriju imala je mnogo reformi.

Na osnovu pisanih tragova pouzdano se zna da je rad Državnog tužilaštva u Kotoru započeo 28.08.1854.godine pod nazivom PROCURA DI STATO.

Kao značajno treba naglasiti da je Zakon o državnom tužilaštvu donijet 21. marta 1929.godine (objavljen u " Službenim novinama " br. 73 od 23. marta 1929. godine ) koji je stupio na snagu 1. aprila 1929.godine, a njegova primjena otpočela je 1. novembra 1934.godine.

Tim zakonom na području Crne Gore, izuzev Boke, obrazovana su državna tužilaštva i to kod okružnih, apelacionih i kasacionih sudova.

U danima Ustanka do kraja 1941. godine državna tužilaštva organizovana na teritoriji Crne Gore faktički su nestala.

Na predlog Predsjedništva crnogorske Narodne Skupštine, ukazom br. 24/45.5 od 02. maja 1945. godine, za javnog tužioca Crne Gore imenovan je Živko Žižić.

Time je otpočelo da djeluje Javno tužilaštvo Crne Gore kao samostalna institucija pravosuđa u Crnoj Gori, a u toku 1945. godine ustanovljena su okružna i sreska javna tužilaštva u svim mjestima Crne Gore u kojima su tada ustanovljeni okružni i sreski sudovi.

Promjene u razvoju ukupnog državnog, društvenog, a naročito političko-pravnog sistema, bile su izuzetno dinamične. U zavisnosti od tih promjena kretao se i razvoj pravosuđa, a time i javnog tužilaštva kao državnog organa koji je u širem smislu i organ pravosuđa.

Prateći tokove tih promjena može se reći da je razvoj tužilaštva imao nekoliko faza.

Prva faza je period od 1945. do 1953./ 54. godine ,druga period od 1954. do 1965. godine, a treća faza od 1965. do 1974. Četvrta faza je od 1974. do 1992. Kada je 5. jula 1975. godine donijet Zakon o javnom tužilaštvu i prvi put uslijedilo uspostavljanje novih odnosa između federacije i republika, materija javnog tužilaštva reguliše se republičkim zakonom.

Od 1992. godine računa se poseban period jer je, raspadom SFRJ, formirana nova državna zajednica naroda Srbije i Crne Gore.

Ustav Republike Crne Gore uredio je načela, a Zakon o državnom tužiocu Crne Gore od 26. jula 1992. godine organizaciju, funkcionisanje rad i ovlašćenja, odnosno konkretnu materiju o tužiocu kao državnom organu u organizaciji vlasti u Crnoj Gori. Tada se, umjesto ranijeg javnog tužioca, ustanovljava Državni tužilac kao samostalni državni organ. Došlo je i do promjene u pogledu sadržine funkcije i prava i ovlašćenja tužioca koja ne pripadaju funkciji krivičnog gonjenja a sadržana su u zastupanju Republike u imovinsko-pravnim odnosima, tako da su preuzeti  uglavnom poslovi Javnog pravobranilaštva koje je ukinuto.

U okviru reformi pravosudnog sistema u procesu demokratizacije i pridruživanja evropskim integracijama i implementacije, u što većoj mjeri, međunarodnih standarda, Skupština Republike Crne Gore 17.12.2003. godine donijela je Zakon o državnom tužiocu. Najvažnije novine u ovom zakonu su :

·         Veći stepen samostalnosti i nezavisnosti u radu;

·         Etičnost i javnost rada;

·         Uvođenje instituta Specijalnog državnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala;

·         Nove metode u načinu rada i unutrašnje organizacije rada;

·         Funkcionalni imunitet;

·         Disciplinska odgovornost;

·         Novi način izbora nosilaca tužilačke funkcije;

·         Promjena naziva nosioca tužilačke funkcije - Državni tužilac, kao Vrhovni državni tužilac, Viši tužilac, kao Viši državni tužilac, Osnovni tužilac, kao Osnovni državni tužilac;

·         Osnovi za razrješenje;

·         Viši stepen službene tajne i zaštite tajnosti podataka;

·         Uvođenje Tužilačkog savjeta;

·         Utvrđivanje prava i obaveza stalnog stručnog usavršavanja nosilaca tužilačke  funkcije;

·         Ostvarivanje međunarodne saradnje;

·         Finansijska samostalnost;

·         Uvođenje obaveze nošenja službene odjeće.